ZAŠTO TŠRB?
Ja sam Ante Prgin i dolazim iz Zagreba. Upisao sam ovu školu jer nudi kvalitetno obrazovanje u području tehničkih znanosti i priprema učenike za budućnost u suvremenom tehnološkom svijetu. Škola nosi ime po velikom hrvatskom znanstveniku Ruđeru Boškoviću, što joj daje poseban značaj i potiče učenike na istraživanje, inovacije i razvoj kritičkog razmišljanja.
Ono što me posebno privlači u ovoj školi jest širok izbor tehničkih smjerova i stručnih programa koji omogućuju učenicima da steknu teorijska i praktična znanja. Laboratoriji i radionice opremljeni su suvremenim uređajima, što omogućuje učenicima da uče kroz praksu, a ne samo iz knjiga. Također, škola surađuje s različitim tvrtkama i institucijama, što učenicima daje priliku za sudjelovanje u projektima i stjecanje iskustva u stvarnom radnom okruženju.
Još jedan važan razlog zbog kojeg mi se ova škola sviđa jest atmosfera koja vlada među učenicima i profesorima. Nastavnici su stručni i posvećeni, spremni pomoći i motivirati učenike da se trude i postižu najbolje rezultate. Osim toga, škola nudi brojne izvannastavne aktivnosti, uključujući tehničke sekcije, natjecanja i inovacijske projekte, što učenicima omogućuje da razvijaju svoje interese i talente.
Ova škola odličan je izbor za sve koji vole tehniku i žele steći kvalitetno obrazovanje u dinamičnom i poticajnom okruženju. Pruža odličnu pripremu za buduću karijeru i omogućuje učenicima da razviju vještine koje će im biti korisne u daljnjem školovanju i radu.
SPORT
Judo je sport koji mi je od malih nogu postao strast i način života. Od prvog dana kada sam zakoračio na tatami, osjetio sam uzbuđenje i želju da naučim nešto novo. Ono što me najviše privuklo u judu jest njegova filozofija – nije riječ samo o borbi, već i o disciplini, poštovanju i samopouzdanju. Judo me naučio kako se nositi s izazovima, kako kontrolirati vlastitu snagu i kako poštovati protivnika, bez obzira na ishod borbe.
Svoj judo put započeo sam sa šest godina, kada su me roditelji upisali u lokalni klub. Na početku je sve bilo novo i pomalo zahtjevno – padovi, zahvati, pravila – ali s vremenom sam zavolio svaki trening. Prvi pojas, bijeli, bio je samo početak. Svaka nova boja koju sam osvajao bila je rezultat truda, upornosti i nebrojenih sati provedenih na treningu.
Tijekom sedam godina treniranja prolazio sam kroz različite izazove – naporne treninge, natjecanja, pobjede i poraze. Svaki poraz bio je lekcija koja me učila kako se vratiti jači, a svaka pobjeda poticaj za daljnji rad. Polaganjem ispita za plavi pojas ostvario sam jedan od svojih velikih ciljeva. Taj trenutak bio je dokaz da su sav trud i odricanja vrijedili.
Judo nije samo sport, on me oblikovao kao osobu. Naučio sam koliko su važni disciplina, strpljenje i ustrajnost. Iako sada imam plavi pojas, znam da je moj judo put tek na sredini i da me čekaju još veći izazovi. Nastavit ću trenirati s istim žarom jer judo nije samo borba na strunjači – on je način razmišljanja i životna škola koju ću nositi sa sobom zauvijek.
